Rođenje i poreklo
Evstahija Arsić, takođe pisana kao Eustahija, rođena je 14. marta 1776. godine u Irigu. Bila je ćerka Gavrila Cinćića (1743–1812) i Marta Cinćić (umrla 1828). Porodica je kasnije preselila u Arad, gde će Evstahija provesti značajan deo svog života.
Smatra se pionirkom među srpskim pesnikinjama – od vremena monahinje Jefimije, koja je u srednjem veku stvarala vezom, nije se pojavila srpska pesnikinja koja je koristila pero, dok je Evstahija nastavila tradiciju pisane poezije i proze. Njeno zalaganje za obrazovanje žena i interesovanje za savremenu kulturu često je stavljalo njen rad u kontekst evropskog prosvetiteljstva, a njeno angažovanje se upoređivalo sa Žorž Sand, francuskom književnicom koja je morala pisati pod muškim imenom.
Odrastanje i obrazovanje
Od malih nogu Eustahija je vaspitana u duhu kosmopolitizma i prosvetiteljstva. Porodica se početkom 19. veka preselila u Arad, u tadašnju Habsburšku Monarhiju (današnja Rumunija). U Irigu se sećala bezbrižnog detinjstva, a u svom delu Poleznaja razmišljanja ističe da u Irigu “rađaju se samo izuzetni ljudi, oni koji su osim sveta”.
Njeno obrazovanje je bilo šire od standardnog školovanja: govorila je nemački, engleski, rumunski i latinski, a moguće i grčki i francuski. Čitala je dela Jovana Rajića, Atanasija Stojkovića, Pavla Kenđelca i bila je jedna od prvih pretplatnica na dela Dositeja Obradovića. Njeno interesovanje za nauku i prirodne discipline bilo je izraženo, što se vidi i u njenim kasnijim spisima.
Bračni život
Evstahija se udavala tri puta:
- Prvi brak – sa trgovcem Lackovićem u Koprivnici.
- Drugi brak – sa Tomislavom Radovanovićem, plemićem iz Karlovca, koji je od Bečkog dvora dobio plemićku titulu. Po ovom braku Evstahija je i sama ponela titulu plemkinje.
- Treći brak – sa Savom Arsićem (1760–1824), senatorom i gradonačelnikom Arada. Sava je bio cenjen kao pronicljiv, vredan i staložen čovek, dobar poznavalac knjiga i obrazovanja, koji je pomogao Evstahiji da se uključi u visoko društvo i proširi svoje obrazovanje.
Udajom za muškarce koji su bili u društveno moćnim pozicijama, Evstahija je otvarala vrata koja su ženama tada bila nedostupna, uključujući obrazovanje i kulturni angažman.
Književni rad i doprinos
Evstahija Arsić je bila prva srpska žena koja je štampala svoja dela, a njeno delo je imalo veliki uticaj na obrazovanje i kulturni život Srba u Habsburškoj Monarhiji.
Najvažnija dela:
- Sovjet maternji predragoj obojega pola junosti serpskoj i valahiskoj (Budim, 1814)
- Prvo književno delo Eustahije Arsić.
- Namenjeno vaspitanju srpske omladine, posebno devojaka.
- Objavljeno anonimno, jer žene u to vreme nisu lako mogle objavljivati dela.
- Sakrila je svoje ime pod jednim od dodatih pesama na kraju knjige.
- Knjiga je bila toliko značajna da je Andra Gavrilović označio 1814. godinu kao početak prisustva žena u srpskoj književnosti.
- Poleznaja razmišlenija o četvereh godišnjih vremeneh, s osobenim pribavljenijem o trudoljubiji čelovjeka i otudu proishodivšej polze (Budim, 1816)
- Složeno delo koje obuhvata promišljanja o svetu, ljudskom radu, nauci i moralnim vrlinama.
- Evstahija u delu opisuje naučne metode, likovne umetnosti, arhitekturu, teleskope i mikroskope, što pokazuje njen široki pogled na savremeni svet.
- Istovremeno, naglašava važnost obrazovanja žena i kritikuje one koji tvrde da ženski pol ne treba da uči.
- Moralna poučenija – objavljeno u Letopisu Matice srpske (1829)
- Doprinosi moralno-vaspitnim temama, čime pokazuje stalnu zabrinutost za razvoj društva i mladih generacija.
Angažman i uticaj
- Bila je prva žena članica Matice srpske (1838).
- Aktivno je pomagala srpskim književnicima, uključujući Vuka Karadžića, kome je slala novac i listu pretplatnika za zbirku narodnih pesama.
- Podržavala je Joakima Vujića poklanjajući mu sredstva za izdavanje knjige Životoopisanije i priključenija.
- Njene knjige distribuirane su školama, a prihod od prodaje korišćen je za nagrađivanje učenika.
- Promovisala je obrazovanje žena kroz svoje pisane radove i inicijative.
Dobrotvorstvo
Evstahija Arsić je bila značajna i kao dobrotvorka:
- Ostavila je imovinu školama, crkvama u Aradu i Irigu, Matici srpskoj i županijskoj bolnici.
- Osnovala je fond od 3.000 forinti za pet siromašnih srpskih udovica.
- Aktivno je širila knjige među srpskom omladinom i potpomagala najbolje đake.
Odnosi sa savremenicima
- Vuk Karadžić: nazivao je Evstahiju „blagodarnom i visokoučenom gospođom“, cijenio njen doprinos srpskoj književnosti i obrazovanju.
- Joakim Vujić: zahvalan na njenoj pomoći i podršci; posvetio joj je Životoopisanije.
- Otto Dubislav Pirh (pruski oficir i putnik, 1829): beležio njeno poznavanje stranih jezika i prevodilačke aktivnosti.
- Evstahija je bila retko spominjana u štampi svog vremena, jer se ženama često ograničavao pristup književnom radu.
Kasniji život i smrt
- Poslednjih 30 godina života nije ništa pisala, verovatno zbog bolesti koja ju je mučila od 1816.
- Nakon smrti supruga Save Arsića, preuzela je brigu oko imanja i parničenja oko salaša.
- Umrla je 17. februara 1843. godine u Aradu, gotovo zaboravljena.
- Nije imala potomke; imovinu je zaveštala školama, crkvama i dobrotvornim ustanovama.
U svojoj poslednjoj želji zapisala je stih:
„Spomenite mja so pjesnimi, ljubimci muzi, tu ja žertvu potrebujem blagodarnosti“ – što pokazuje njenu želju da njeno ime i delo budu zapamćeni.
Nasleđe i značaj
- Smatra se prvom srpskom ženom književnicom koja je štampala svoja dela.
- Njeni radovi su važni za proučavanje obrazovanja žena, kulturnog života i prosvetiteljstva među Srbima početkom 19. veka.
- Njena biblioteka uključivala je dela Dositeja Obradovića, Jovana Rajića, Atanasija Stojkovića, Milovana Vidakovića i Voltera.
- Ostavila je neizbrisiv trag u književnom i obrazovnom životu Srba, kako u Aradu, tako i u Srbiji.
Foto: Ilustracija/ pixabay
